Podnete tužbe protiv medija zbog kršenja pretpostavke nevinosti
Kao što smo i ranije upozoravali, pojavila se opasna praksa u medijima da se krivični postupci komentarišu u fazi istrage, da pojedine informacije iz tužilaštava i sudova cure putem tzv „lica bliskih istrazi“, a što dovodi do toga da se krši pretpostavka nevinosti klijenata, odnosno da se pojedinci osude,a da optužnica protiv istih nije ni podneta.
Mediji i javnost imaju prava da budu obavešteni, ali moraju shvatiti da samo sud može nekoga osuditi za krivično delo i utvrditi njegovu krivicu koja se izriče po starom pravnom pravilu „u ime naroda“. Danas dolazimo u situaciju da uz pomoć nejasnih i podložnih širokom tumačenju odredbi Zakonika o krivičnom postupku sud može određivati pritvor zbog uznemiravanja javnosti, a da pritom i ne da neku jasnu kvalifikaciju šta to uznemiravanje treba da bude i koliko se javnost mora uznemiriti kako bi ovaj pritvorski osnov postojao. Vrhovni kasacioni sud je najnovijom praksom ustanovio da sud pri korišćenju ovog pritvorskog razloga mora jasno definisati u čemu se ogleda to uznemirenje javnosti, međutim, ova odluka Vrhovnog kasacionog suda je samo formalno uticala na sudije da donekle obrazlože svoje odluke, ali sistemski nije rešila problem proizvoljnog određivanja pritvora.
Ono što je na primedbu Bruna Vekarića prilikom javne rasprave o Zakoniku o krivičnom postupku kada je upozorio da pojam uznemiravanja javnosti kao pravni osnov određivanja pritvora ne postoji nigde u Evropi i da je jako opasan, njemu je jedan funkcioner ministarstva pravde odgovorio, „vama to odgovara“ pa zašto se žalite jer valjda „vi javnost uvek možete da uznemirite“, opet aludirajući na činjenicu da je puno „izvora iz istrage“ te svako može na taj način nekoga lišiti slobode, dati informaciju medijima koji štite svoje izvore iako je to krivično delo i nekoga mimo pravila postupka poslati u pritvor.
Upravo se to desilo sa klijentkinjom naše advokatske kancelarije u sada već čuvenom postupku „trovanja u Smederevu“ kada je par lica, klijenata, poljoprivredno-savetodavne službe u Kolarima otrovano pesticidom, pa je izvesno „lice blisko istrazi“ kontinuirano pružalo informacije iz istrage u javnost medijima mimo svakog zakona i neposredno okrivilo našu klijentkinjo da je to nesumljivo ona učinila iako dokazi o tome ne postoje. Ovakvo izveštavanje je suprotno Zakonu o medijima koji izričito ustanovljava da mediji mogu objaviti informacije vezane za krivični postupak isključivo nakon potvrđivanja optužnice i na osnovu podataka od javnog značaja prikupljenih u skladu sa istim zakonom. Podsetimo do današnjeg dana, protiv naše klijentkinje još uvek nije podignuta optužnica! Veliku štetu trpe osumnjičeni ne samo u ovom postupku već i u mnogim drugim postupcima što ostavlja mesta izigravanju zakona, ali i korišćenju suda i tužilaštva za nezakonito delovanje protiv građana i neistomišljenika.
Čovekova sloboda mora biti neprikosnovena i ograničavati se samo u slučaju kada je to apsolutno neophodno da bi se zaštitila sloboda drugih lica i zakon i praksa ne smeju davati mogućnosti širokog tumačenja ovih odredbi i time dovoditi građane u situaciju da mediji željni ekskluzive, faktički zaštićeni od gonjenja i odgovornosti, mogu biti sredstvo lišenja njihovog prava na slobodu i pravično suđenje utvrđenih Ustavom RS i najstarijim međunarodnim konvencijama.
Advokati